Sorta koju malo ko poznaje

Ovaj med ne dolazi sa cveta.

Većina ljudi poznaje med dobijen od cvetnog nektara. Medljikovac nastaje drugačije - na hrastu i javoru oko Svođa - i jedina je naša vrsta meda za koju unapred ne možemo znati da li će je uopšte biti u narednoj sezoni.

Sve beleške

Tri tegle šumskog meda, 300, 500 i 980 g, na hrastovom lišću

Kad neko prvi put proba kašiku šumskog meda, reakcija je gotovo uvek ista: Nije ovo slatko kao med. I to je zapravo tačno zapažanje. Medljikovac je manje sladak od cvetnog meda, tamniji i gušći, sa ukusom koji više podseća na smolu i tamne, karamelne note nego na cvet.

Razlog je što ovaj med i ne dolazi sa cveta.

Šta je medljika

Na hrastu, javoru i grabu žive lisne vaši koje se hrane sokom biljke. Ono što one ostave na listu je sladak trag, i to se zove medljika. Pčela je skuplja onda kad cveća više nema, dakle u punom letu, kad je livada već prošla.

Nektar dolazi iz cveta. Medljika dolazi sa lista. Odatle sve ostale razlike.

Zato se medljikovac razlikuje po skoro svemu: po boji, po gustini, po tome koliko je sladak i po tome koliko brzo se stegne.

Zašto naša medljika kristališe već za 3 do 6 meseci?

Brzina stezanja meda najviše zavisi od količine glukoze i specifičnih prirodnih šećera. Iako vlada pogrešno mišljenje da šumski med godinama ostaje tečan, prava i čista medljika najčešće kristališe veoma brzo – već u roku od tri do šest meseci od vrcanja, ne čekajući proleće. To često zbunjuje ljude koji misle da tamni šumski med mora uvek ostati u tečnom stanju.

Kod prave medljike, brza kristalizacija i pojava krupnijih kristala nisu znak da nešto nije u redu, već direktna posledica njenog prirodnog sastava i biljnog porekla. Upravo to je garancija da u rukama držite potpuno čist i neprerađen med. Više o ovom prirodnom fenomenu možete pročitati u našem tekstu o kristalizaciji.

Godina kad ga jednostavno nema

Ovo je deo koji je najteže objasniti kupcu koji ga traži u martu. Medljika zavisi od lisnih vaši, a vaši zavise od vremena. Dve godine zaredom može da je bude u izobilju, pa onda tri godine ništa.

U godinama kad izostane, mi teglu ne dopunjujemo ničim drugim. Nema mešanja sa livadskim medom da bi lista izgledala popunjeno. Tog leta jednostavno nema šumskog meda i tako i piše na sajtu.

Zbog toga za ovu sortu i postoji lista čekanja: ostaviš kontakt i javimo se pre nego što uopšte objavimo da ga ima.

Odakle tačno naš

Sav naš šumski med dolazi sa hrastovih, javorovih i grabovih šuma oko Svođa, sa oko petsto metara. To je druga stanica seobe, ista ona sa koje u maju dođe i drugi bagrem.

Vlasinski med dolazi sa drugog mesta, sa padina Čemernika na oko hiljadu dvesta metara, gde livada i šuma stoje jedna uz drugu, pa pčela u istom danu radi i cvet i medljiku. Oko Svođa u julu radi skoro samo medljiku i tada se dobije čist medljikovac.

Ništa se od toga ne odlučuje posle vrcanja. Odlučuje se time šta je te nedelje bilo dostupno na paši.

Uz šta ide

Pošto je manje sladak i gušći, medljikovac se ponaša drugačije za stolom. Ne ide u sve.

  • Uz zreo, jak sir i orah. Tu je najbolji i tu ga najviše ljudi otkrije.
  • U crno vino zimi.
  • Kašika sama, ako voliš tamno i gorkasto.

Ono uz šta ne ide su palačinke i slatki dezerti, gde se njegova nota tuče sa svim ostalim. Za to je bagremov med daleko bolji izbor, o čemu smo pisali u tekstu koji med za šta.