Kako radi seleće pčelarstvo

Isti bagrem, uhvaćen dvaput.

Košnice kod nas ne stoje na jednom mestu. Tri puta u sezoni idu uzbrdo, uz reku Vlasinu, i to je razlog zbog kog uopšte postoje tri odvojene sorte.

Sve beleške

Pčelinjak na padini, redovi obojenih košnica uz šumu

Ako bi košnice ostale na jednom mestu, bagrema bi bilo deset dana godišnje. Toliko traje cvetanje. Posle toga se, na toj nadmorskoj visini, više nema šta uzeti.

Tri stanice u jednoj sezoni

Naše košnice se u toku sezone sele tri puta, svaki put više, i sve tri stanice leže uz tok Vlasine, jedna iznad druge.

StanicaVisinaKadŠta se uzima
Vlasotinceoko 270 mkraj aprilaPrvi bagrem
Svođeoko 500 msredina maja i julIsti bagrem, ponovo, pa medljika
Padine Čemernikaoko 1 200 mjun do avgustVlasinski

Visine su zaokružene. Tačne kote nisu merene, a lažna preciznost je isto što i netačan podatak, pa ih ne pišemo na metar.

Dve nedelje koje se kupuju selidbom

Ovo je cela ideja. Isti cvet na većoj nadmorskoj visini kasni. Bagrem u Vlasotincu, na oko dvesta sedamdeset metara, cveta prvi. Dvesta trideset metara više, u Svođu, isti taj bagrem kreće otprilike dve nedelje kasnije.

Košnica se pomeri tridesetak kilometara i dobije drugo proleće.

Za pčele je to jednostavno nastavak iste paše. Za nas je to razlika između deset dana bagrema i skoro tri nedelje. I jedno i drugo završi u istoj sorti, jer je i jedno i drugo bagremov med, samo sa dve stanice.

Kako izgleda sama selidba

Radi se noću. To nije stvar navike nego nužnosti: seli se tek kad su sve pčele unutra.

Utovar ume da traje do tri sata. Leta se zatvaraju tek pošto se poslednja pčela vrati, jer ona koja ostane na starom mestu ne zna gde joj je košnica otišla i propada, pa se ne žuri i zato se ne kreće pre mraka.

Ujutru se društvo probudi na mestu koje ne poznaje, izleti, i orijentiše se iznova. To košta pčele nekoliko dana snage. Zbog toga se seoba i ne radi češće nego što ima smisla.

Šta daje treća stanica

Na padinama Čemernika, na oko 1.200 metara nadmorske visine, ista košnica daje znatno manje meda nego u nižim predelima. Vreme je hladnije, medobranje neizvesnije, a briga o pčelama zahtevnija.

Ipak, upravo odatle dolazi vrsta meda koja se niže ne može dobiti. Livade i šuma smenjuju se na malom prostoru, pa pčele istovremeno sakupljaju nektar sa cveća i medljiku. Tako nastaje vlasinski med. Kada cveće prestane da medi, a ostane medljika sa hrasta i javora, dobija se šumski med.

Tri vrcanja, ne jedno

Pošto se med skuplja na tri odvojena mesta i u tri različita perioda, i vrcanje je odvojeno. Nijedna tegla ne sadrži dve paše.

To je razlog zašto se sorte kod nas razlikuju toliko da se prepoznaju po boji, i zašto se posle vrcanja ništa ne meša. Kad bi se sve slilo u istu kantu, dobio bi se jedan prosečan med i priča o tri stanice ne bi imala nikakvog smisla.